Tradicija od 1887
Povijest
Priča o najstarijoj posavskoj tvrtki koja je među najstarijim tvrtkama u ovom dijelu svijeta ...Unatoč dugom postojanju, Kopitarna nije bila prva industrija u Sevnici. Davno je Sevnica imala svoju kožarsku radionicu, koja je ležala na lijevoj obali Drožanjskog potoka na ušću rijeke Save.U svakom slučaju, Kopitarna ima najdulje razdoblje svog postojanja u Sevnici i najdužu tradiciju izrade svog osnovnog proizvoda - kopita kao alata za izradu obuće.Uz ovaj osnovni proizvod, Kopitarna nudi i modernu i anatomsku obuću, zatezače i nosiljke za obuću i drvene potplate.Tvornica je još uvijek na istom mjestu kao i prije 135 godina. Tijekom svog postojanja, posebno nakon Drugog svjetskog rata, proširio se na ovom području, izgrađene su i modernizirane nove hale. Nova tehnologija i stalna ulaganja u razvoj razlozi su dugoročnog rada.Kopitarnu je prije 135 godina osnovala njemačka obitelj Winkle, koja je i danas izrazito proizvodna kuća. Već 1865. godine osnovala je vlastitu tvrtku u njemačkom gradu Altenstadtu. Budući da su željeli izravno opskrbiti kopita ostalim austrijskim kupcima, odlučili su postaviti tvornicu kalupa za cipele negdje u Štajerskoj. Vjerojatno je ovoj odluci puno pridonijela i mogućnost eksploatacije okolnih šuma bogatih bukvom, jer je bukovo drvo bilo osnova za izradu kopita. Anton Smrekar, građevinski inženjer, javio se na njihov oglas i ponudio im svoj mlin na prodaju. Preuređenje mlina u tvorničku zgradu, ugradnjom strojeva i drugim pripravcima, rezultiralo je proizvodnjom prvog postolarskog kopita (1. listopada 1886.). 1892. godine postavljen je prvi parni kotao, gdje su se proizvodi parili. Već tada je napravljen ogroman broj drvenih kopita (300 000) za današnje uvjete.Međutim, nakon 1895. godine, sve do Prvog svjetskog rata, Kopitarna se postupno širila i modernizirala novim strojevima iz Amerike, izgradila sušilicu i kupila novi parni kotao. Tijekom Prvog svjetskog rata u Kopitarni su radile uglavnom žene.Nakon Prvog svjetskog rata u novoosnovanoj državi Kraljevini Jugoslaviji počela se povećavati konkurencija, što je dovelo do toga da su vlasnici 1929. godine kupnjom novih strojeva potpuno poboljšali tehnologiju.Tijekom Drugog svjetskog rata proizvodnja i prodaja bili su usmjereni isključivo na njemačko tržište. Familija Winkle je 1944. napustila Sloveniju kada su partizani napali tvornicu. Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je nastavila s radom pod upravnom upravom. Tada je tvornica došla u državno vlasništvo odlukom o oduzimanju imovine njemačke nacionalnosti.Odlukom o osnivanju tvrtke (LRS 31.10.1946) tvornica je dobila ime "KOPITARNA SEVNICA". To ime ima i nakon 75 godina.17. rujna 1950. radnici su preuzeli tvornicu - samoupravljanje. Problemi su bili u staroj tehnologiji, pa je bilo potrebno investirati u razvoj. Pogone mjenjača zamijenili su električni motori. 1966. godine izgrađeno je novo poluproizvodno postrojenje, što je dovelo do rušenja i uklanjanja starih drvenih baraka. Godine 1964. osnovna sredstva metalne galanterije prodana su Metalnoj tvrtki Sevnica i započela je proizvodnja plastičnih roleta. Stroj je kupljen 1966. godine na Zagrebačkom velesajmu. 1975. Kopitarna je nadogradila tvornicu plastike i započela proizvodnju polietilenskih kopita. Tako je uz proizvodnju drvenih kopita, potpetica i drvenih potplata u Kopitarni započela intenzivna proizvodnja plastičnih profila i polietilenskih poluproizvoda za kopita.Krajem 1980. situacija je postala vrlo teška (devalvacija dinara i nedostatak deviza) i poduzeće je trebalo reorganizirati, što je rezultiralo ukidanjem programa drvene pete i potragom za novim programom. Kako sama Kopitarna nije bila u stanju izvršiti takvu investiciju, pripojila se SOZD MERCATOR Ljubljana. Tada je stvoren novi program ortopedskih potplata, čija je ideja bila nadograditi drvene potplate i finalizirati ih u drvenu obuću. Inače, drvena obuća u maloj se mjeri proizvodi od 1970. godine, kada je rođen najprepoznatljiviji proizvod - drvena klompa.Od 1986. godine započela je proizvodnja obuće za slobodno vrijeme. Riječ je o anatomski oblikovanoj zdravoj obući koja je prikladna za svako stopalo i održava stopalo zdravim i nedeformiranim. Te je godine Kopitarna patentirala i fleksibilni drveni potplat, čime je otklonjen posljednji nedostatak drvene obuće - krutost potplata.Pri raspadu Jugoslavije 1991. godine, Kopitarna je u Srbiji osnovala vlastitu tvrtku Bio hit Beograd. Kako su se proizvodnja i prodaja obuće značajno smanjile tijekom ratova na Balkanu, tvrtka je potražila alternativne proizvode i 1993. odlučila proizvoditi stolice, ali čak ni za te predmete nije bilo dovoljno veliko tržište, a proizvodnja je prekinuta nakon tri godine.
Kopitarna je 1995. godine dobila odobrenje za privatizaciju tvrtke od Agencije za restrukturiranje i privatizaciju, a 1997. godine izvršila je privatizaciju koja je provedena u omjeru 52% zaposlenih i 48% sredstava.Kopitarna je 1998. godine također sudjelovala u dokapitalizaciji tvrtke s invaliditetom Inde Sevnica.2009. godine započelo je preseljenje dijela proizvodnje zatezača u Srbiju, a godinu dana kasnije preseljenje proizvodnje obuće u Srbiju. Te je godine u Zagrebu osnovana podružnica. Kako su veliki stari maloprodajni sustavi počeli polako propadati, a to se posebno očitovalo u prodaji obuće, Kopitarna je 2012. odlučila izgraditi vlastitu prodajnu mrežu uglavnom u novim velikim trgovačkim centrima u zemljama bivše Jugoslavije.Kopitarna Sevnica danas je dioničko društvo u većinskom vlasništvu Slovenije. Grupa Kopitarna broji 141 zaposlenika. Unatoč situaciji u Coroni, poslovanje tvrtke je stabilno.U 135 godina razvoja, Kopitarna je ostala vjerna svojoj tradiciji - kopitu, koje će i dalje biti jedan od glavnih proizvoda i razvoju obuće koja će biti zdrava, anatomski prilagođena, s posebnim naglaskom na to da se uvijek razvija u skladu s modnim trendovima .Kopitarna je preživjela različite zemlje, dva svjetska rata, različite oblike društvenog poretka, različite reorganizacije, različite dodatne programe, različita vodstva, uspone i padove, ali ipak svi, i moji kolege i naši vjerni kupci, možemo biti ponosni na putovanje kroz koje semo prošli i na postignute rezultate.
Andrej Mesar, direktor
Čitaj više